Moja sestra Nada

Odrasla sam izvan roditeljskog doma po raznim bolnicama i ustanovama. Sa sobom sam nosila naglu narav koju sam nasledila od svoga oca koja mi je kroz život pomagala da se bez pardona borim za sebe i svoja prava kao čovek, da branim svoje ljudsko dostojansto jer su mi ga često nastojali oduzeti. To je tako kada za svoje osnovne životne potrebe ovisiš o nazovi humanim ljudima. Život i društvo su samo uzimali....
Iako sam bila hendikepirana, imam Spinalnu mišićnu atrofiju, ipak sam želela živeti život kao i svi moji zdravi vršnjaci.
Još od tinejdžerskih godina sam bila upoznata sa hrišćanstvom. Istina da Bog postoji
je bila jasna i očita, ali je On za moj pojam bio jako krut. Evanđelje je bilo - ne smeš ovo, ne smeš ono, a ja sam tako želela sve to isprobati i uživati u životu, što sam više mogla. Govorila sam sebi: ima vremena, kasnije, ali sada želim da uživam. Tada nisam znala da Božiji zakoni nisu zato da mi budemo uskraćeni od nečega, nego da budemo sačuvani od povređivanja samih sebe i drugih. Nisam znala da živeći pobožno imamo privilegiju da sam Bog prebiva u našoj blizini i da tada uživamo Njegove blagoslove. Sve ono što sam ja smatrala za dobro i lepo ostavljalo me je praznom i gladnom za još. Život je prolazio, a ja sam mislila - ima još vremana, doći će ono pravo za čim žudim.
Jednoga dana, davne 1990. godine, učinilo mi se da se ispunila mera Božijeg strpljenja za mene. Ponovo sam slušala Reč Božju i iznenada kao da se otvorilo nebo nadamnom. Nisam bila svesna postojanja ljudi pored mene, jedino sam čula reči: "Ako danas ne predaš svoj život meni za tebe će vrata milosti biti zatvorena i više nećeš imati prilike". Jasne i oštre reči su me saterala u ćošak i dovele do spoznanja izgubljenosti i odluke.
Hvala Bogu za Njegovu milost, jer bih i danas lutala kroz život tražeći radost i zadovoljstvo, a ne bi znala da je sva radost, mir, ljubav i potpuni smisao života jedino u Isusu Hristu, našem Spasitelju.
Vremenom sam u trenucima inspiracije napisala ovih nekoliko sastava u periodu od 1990. do 1998. godine.










